Endodoncija je grana dentalne medicine koja se bavi liječenjem patoloških procesa zubne pulpe („živca“). Svojevrstan je mikrokirurški zahvat koji zahtijeva mikronsku preciznost u skučenom i nevidljivom dijelu kao što je unutrašnjost zuba.
Do upale živca najčešće dolazi progresijom karijesa koji nije bio saniran na vrijeme. Upala može biti akutna ili kronična. Akutna upala živca očituje se jakim bolovima na tople ili hladne podražaje, bol se može javiti i spontano, a može doći i do otekline ili stvaranja fistule (gnojni prištić) u projekciji vrha korijena zuba. Oteklina nastaje kao reakcija organizma na bakterije koje su prošle kroz zub i izašle u prostor kosti i mekih tkiva lica. Takvo stanje se osim endodontskim zahvatom tada liječi i antibioticima. Ako upala nije toliko jaka, burna i brza, nastaje kronični proces, granulom koji predstavlja pokušaj organizma da uspostavi ravnotežu i obuzda upalu na ograničeno područje vrha korijena. Granulom može dugo vremena biti neprepoznat, bez simptoma, sve dok se ne poremete odnosi obrane organizma i napadača – bakterija; tada se upala širi, te se počinju javljati simptomi.
U oba slučaja potrebno je provesti endodontsko liječenje zuba. Liječenje se sastoji od otvaranja zuba uzročnika uz anesteziju, uklanjanja inficirane pulpe (vađenja živca) iz unutrašnjosti zuba, dobrog čišćenja korijenskih kanala zuba ručnim ili strojnim instrumentima i na kraju punjenja korijenskih kanala umjetnim materijalima koji će sprječavati daljnji prodor bakterija i moguću reinfekciju. Da bi endodontsko liječenje bilo uspješno potrebna su nam neka suvremena pomagala, kao što su suvremeni materijali, RTG snimke, te elektronski mjerač dubine kanala, bez kojih je postupak liječenja praktički neizvediv. Ako se smire svi simptomi, a zub pokazuje znakove cijeljenja na RTG snimkama, možemo reći da je endodontski zahvat uspio. U rijetkim slučajevima zbog prevelike reakcije organizma, perzistentnih bakterija ili loma sitnih instrumenata za čišćenje u samom kanalu nije moguće konzervativno izliječiti infekciju na vrhu korijena. Tada se pristupa apikotomiji – malom kirurškom zahvatu kojim se odstranjuje vršak korijena i upaljeno okolno tkivo.
Svaki endodontski liječeni zub je oslabljeni zub i zahtjeva daljnju opskrbu. Može ga se opskrbiti ili plombom ili nadogradnjom i krunicom kod većih destrukcija zubnog tkiva. Nadogradnje predstavljaju vrstu kolčića koje se sidre u izliječenom korijenu zuba, te čine poveznicu korijena zuba i buduće krunice. U prošlosti su se uglavnom radile laboratorijski lijevane metalne nadogradnje dobivene na temelju otiska, no potvrđeno je da su zbog svoje krutosti i masivnosti nerijetko štetne za zub, teško se vade iz kanala, a tamna boja metala može predstavljati estetski problem. Iz tih razloga danas se najčešće koriste estetske nadogradnje od kompozitom ojačanih vlakana. Takve nadogradnje je lakše i brže izraditi, prijenos sila na zub je puno povoljniji, estetske su i po potrebi se lako vade iz kanala.
Iako je endodontski zahvat bezbolan, moguća je osjetljivost na zagriz ili blaga bol neposredno nakon punjenja kanala. Takva bol je normalna i prolazna, a možete ju umanjiti tabletom protiv bolova.
Kako je za uspješno liječenje potrebno napraviti RTG snimku zuba prije, tako je potrebno napraviti i RTG snimku zuba poslije liječenja kako bi se vidjela uspješnost punjenja korijenskog kanala. Također bi bilo dobro napraviti kontrolne RTG snimke nakon 6 i 12 mjeseci kako bi se vidjelo da nije došlo do reinfekcije.